Iako se činilo da će ansambl „Legende” zauvijek ostati u istom sastavu, ovog proljeća došlo je do neočekivanog preokreta. Pjevač Ivan Milinković, koji je tri decenije „disao” sa ostalim članovima grupe, odlučio je da se otisne u solo vode.

O razlozima odlaska iz „Legendi”, novim pjesmama i saradnji sa novim autorima koji do tančina prepoznaju njegov umjetnički senzibilitet Ivan Milinković govori za „Dan”.

– Sa „Legendama” još nastupam, čekaju nas zakazani koncerti u junu i julu – kaže Ivan. Za dalje ćemo vidjeti i odlučiti uz ljudski dogovor, kao što smo činili sve ove godine. Naravno da bacam akcenat na solo karijeru, ne zapostavljajući grupu i brend koji smo napravili zajedno.

Koliko Vam je bilo teško da donesete tako krupnu odluku i odete iz „Legendi”?

– Donijeti ovakvu odluku nimalo nije jednostavno, ali smatram da svako, pa i ja, ima neotuđivo pravo da radi na sebi, istražuje i usavršava se. Na kraju, ovo je kreativan posao pun raznih mogućnosti i izazova. Ova moja odluka je dugogodišnji dug sebi, mojoj porodici i mojim roditeljima kojih više nema.

Uprkos tradicionalnim fantastično posjećenim koncertima u Centru „Sava” koji su, uz sve druge nastupe „Legendi” bili potvrda kvaliteta, čini se da je ansambl godinama tavorio i da je kod Zorana Dašića Daše došlo do autorske krize. Da li je i to uticalo na Vašu odluku da napustite grupu?

– Mislim da Daša autorski ni u kom smislu nije „zakazao” niti posustao, ali su se mediji, uopšteno gledano, vrlo malo ili nikako interesovali za naš rad, jer u ponudi agresivne nametljivosti raznih i brojnih prosjeka od pjevača i muzičara nisu imali volje, vremena i sluha za ono što grupa „Legende” nudi. Nas je kroz karijeru uvijek odlikovala velika doza nenamjetljivosti i bili smo prisutni uvijek i samo onda kada smo imali šta da ponudimo na muzičkom planu, za razliku od nekih koji se nameću svim i svačim ne bi li bili prisutni u medijima. Ta vrsta „gimnastike” je po nama deplasirana i daje lažnu sliku aktuelnosti i kvaliteta istih. Publiku smo izgradili i zaslužili kroz vrijeme, stalnim dokazivanjem na živim nastupima. To je uvijek i na kraju jedino validno. Davao sam se kao pjevač bezrezervno i to su svi prepoznali. Saradnja sa drugim autorima je široka i otvorena, mahom su to poznata imena, ali i neka koja sam prepoznao po originalnosti i svježoj ideji. I ja sam autor par pjesama koje će, nadam se, jednog dana biti snimljene.

Imate li strah sada, kada ste se otisnuli u solo vode, ili Vam je ta sloboda bila prijeko potreban izazov u zrelim godinama?

– Straha nemam ni najmanje, jer se u tom slučaju ne bih ni usudio na ovakav korak. Na kraju, to samopouzdanje me je sve godine i vodilo i davalo pečat živim nastupima grupe. Nikada nijesam sumnjao u ono što imam da ponudim auditorijumu. Sigurno da je i sveukupna biološka i profesionalna zrelost doprinijela ovom potezu koji je bio u mojoj glavi dugi niz godina.

Da li su pjesme „Ibar ust'o protiv brega” i „Svenuće dunje na ormaru” najava prvog solističkog albuma i ko će stati iza Vas – „Grand produkcija” ili neko drugi? Kad možemo da očekujemo album i sa kojim autorima ćete sarađivati?

– Čelni ljudi „Grand produkcije” imali su sluha za moju namjeru, tako da sam odlučio da sarađujem sa njima zbog visokog nivoa profesionalnosti. Prve dvije numere koje su izašle ovih dana su djela različitih autora kako po stilu pisanja, tako i po doživljaju, a iznad svega po pitanju muzičke estetike. Još tri numere su završene i čekaju svoje vrijeme. Treću namjeravam da objavim u septembru. Od te tri koje su na „čekanju” dvije su referentne u svakom smislu, ako smijem da kažem kao muzička djela kojima dajem nivo cjelokupnom projektu. One imaju savremen pristup izvornim pjesmama. Jedna je poznata makedonska izvorna pjesma „Jano mori” u novom „odijelu”, dok je druga „Nagovara soko razvigora” pisana i komponovana za mene kao izvorna; autor iste je poznat i kao autor širom poznate „Ej, dragi, dragi” ili „Kosovski božuri”. Spot za pomenutu numeru sniman je prije mjesec dana sa sokolom nad prirodnim ljepotama planine Tare, montaža je pri kraju. Peta numera je stilski apsolutni pop sa primjesama klarineta koji stilski vješto „flertuje” sa „istokom”, jer smo tako željeli u službi ljepote i izraza same numere. O tome odlučujemo ja i moja „desna ruka”, klavijaturista Predrag Stojković, inače član grupe „Legende”. Pomenutih pet pjesama i još tri buduće (odabir je u toku, kriterijumi su vrlo strogi) naći će svoje mjesto na mom budućem CDu u izdanju „Grand produkcije” koji bi trebalo da se pojavi do kraja godine. Pitanje autora je otvoreno, jedini kriterijum je da se meni numera svidi i da sebe pjevački vidim u njoj.

Kao umjetnik koji je na početku karijere pjevao u Beogradskoj operi, nema sumnje da možete da „otpjevate i telefonski imenik” bez greške. Koji muzički pravac ćete njegovati, da li će biti iznenađenja za publiku i da li pripremate neki duet?

– Za duet je možda rano zbog prvog samostalnog CDa, a inače pravim stilski malo širi zahvat, pa ću kroz dogledno vrijeme, osluškujući sud publike, isfiltrirati i sam stil. Ne robujem klišeima, a pošto imam kapaciteta za lepezu stilova zašto ih ne pružiti svima onima koji vole moje pjevanje sve ove godine.

Prije tri decenije bilo je mnogo onih koji su prodavali njive i krave da bi snimili album, danas je izvođačima mnogo lakše da naprave karijeru zahvaljujući muzičkim takmičenjima. Vidite li sebe kao člana žirija „Zvijezda Granda”, „Pinkovih zvijezda” ili „Pinkovih zvjezdica”?

– Bio sam više puta član raznih žirija, kako u Beogradu tako i u Sarajevu, i iskreno mislim da je nezahvalno sjedjeti na toj stolici zbog svih tih mladih ljudi željnih dokazivanja, njihovih nadanja i snova. Jeste svako koga pozovu da žirira počastvovan, pa tako i ja, ali kažem da nije bilo prijatno presuđivati kada su nijanse u pitanju, na kraju i stvar ukusa, te se tako, htjeli to ili ne, uvijek zamjerite nekom. Mislim da su postojeća takmičenja dobra šansa za mlade talentovane ljude, iako tih muzičkih formata po mom ukusu ima previše i za mnogo brojčano veće zemlje od naših. Nažalost, komercijalnost i profitabilnost presuđuju.

Kad možemo da Vas očekujemo u Crnoj Gori?

– Uvijek rado dolazim kod vas i više puta smo javno rekli i grupno i pojedinačno da nam je crnogorska publika na pijedestalu svih koji nas slušaju u cijelom svijetu. Ta energija, poštovanje i atmosfera do euforije se zaista rijetko srijeće. Ne kažem, ima mnogo država i gradova gdje smo i gdje sam uvijek ispraćen ovacijama, ali Crna Gora po tom pitanju drži primat.

Snežana Moldovan

Foto: Ivan Radosavljević Šume



Saradnja sa Dejanom Petrovićem
Snimili ste narodnjačku pjesmu sa orkestrom Dejana Petrovića. Vidite li sebe kao interpretatora koji će se ove godine pojaviti u Guči?

– Ne, o Guči zaista nijesam razmišljao. Mislim da takvi sabori nisu zainteresovani za pjevače mog profila. Uvijek su mi izazov i imperativ prostori gdje mogu da u svoj svojoj interpretativnoj iznijansiranosti publiku ostavim bez daha. Tada znam da sam uradio dobar posao. Pjesma „Ibar ust’o protiv brega” je u svom nastajanju i razvoju bukvalno čeznula za trubama. Stoga smo i napravili saradnju sa Big bendom Dejana Petrovića, tim prije jer nijesam imao u karijeri nijednu pjesmu tog tipa.